Putovanje u Atlantu

Petak 25. Maj

Nakon dugog iscekivanja i detaljnog planiranja stigao je i petak, dan polaska u Atlantu.
Pet venova je krenulo na dug i zanimljiv put ka Atlanti.
Vedo, Adis i Agnes sa porodicom, krecu na put u cetvrak navecer, za ostale vrijedi dogovor da se krene u 5 ujutro.
Pejdahi i Pintoli, Turke i Zige, Sijercici i Kavazovici, Dokare i Pozegije su saputnici na 850 milja i 15 sati dugom putu.
Zene su, naravno zaduzene za logisitiku, pite i kolaca ne smije usfaliti, kafe za pospane i umorne vozace, jastuka i deka za malu raju da mogu spavati…
Prvo stajanje je na rest area kod Beaumonta, dorucak, kafa i cigara za pusace uz pokoju opasku kako “ne razumiju” zasto se ne smije pusiti u kolima.
Tu saznajemo da je otkazan Eldinov let iz New Yorka i dace nam se pridruziti u Atlanti.
Nastavljamo put uz dogovor kada i gdje da stanemo. Nakon predjenih 500 milja skidamo se sa I-10, i vozimo prema Montgomery, glavnom gradu Alabame.
Jos jedno stajanje na benzinskoj pumpi na izlazu iz Montgomery i nekih 160 milja do krajnje destinacije.
Gradic u koji idemo je nekih 30 milja sjeveroistocno od Atlante, zove se Lawrenceville i tu zivi nekih 28 hiljada dusa, od toga 12 hiljada Bosanaca i Hrecegovaca.
Stizemo u hotel oko 8 navecer, tu nas cekaju Agnes, Vedo i Adis koji su vec obisli terene i kazu da su odlicni.
Pozdravljamo se sa Eldinom, desna ruka mu u zavoju, par savova na malom prstu zahtijevaju da se ruka drzi zamotanom i skupljenih prstiju.
Idemo na veceru u “Topolino”,bosanski restoran sa muzikom uzivo i zbunjenim konobarom.
Restoran je krcat, sreca da imamo rezervirana mjesta , sjedamo ali nakon samo par minuta smo na plesnom podijumu i plesemo i pjevamo.
Iz Washington DC stize i Fikret Turko sa porodicom, brat naseg golmana Islama, ostajemo sa njim jos par minuta i vracamo se u hotel.
Nakon sto smo pojeli cevape, pljeskavice i ostale specijalitete bosanske kuhinje, popili po koktu i mirindu vrijeme je za spavanje i zasluzeni odmor.

Subota 26. May

Izvlacenje grupa je zakazano za 8 sati ujutro, prva utakmica bi trebala da pocne sat nakon izvlacenja.
Medju prvima stizemo na stadion, oblacimo nove zute dresove i plave sorceve i spremamo se za izvlacenje grupa.
Na turniru ucestvuje 16 ekipa, po rijecima organizatora interes je bio ogroman, nekoliko ekipa je odbijeno jer nisu mogli sve prijaviti.
Mi smo u trecoj grupi, nasi protivnici u grupi su:
Dardania, tim sastavljen od Albanaca iz Atlante
BH Inter – Atlanta
PPC – Atlanta
U kvalifikacijama se igra jednom 20 minuta, bez poluvremena, svako sa svakim u grupi, prve dvije ekipe ide dalje.
U cetvrtfinalu, polufinalu i finalu se igra dva puta po 15 minuta, knockout sistem, pobjednik prolazi dalje, porazeni otpada.

Igramo tri utakmice, prolazimo kvalifikacije i sutra igramo cetvrtfinale.

Povratak u hotel, sretni i zadovoljni, jedna grupa ide na koncert H3O (Halid, Haris, Hari), ostali se spremaju za izlazak na veceru i opet muziku uzivo.
Ispracamo omladinu na koncert uz zelje za dobar provod i odlazimo u piceriju Luigi’s koju nam je preporucio nas domacin Safet, Islamov skolski drug iz mladih dana. Muzika uzivo, odlicna hrana, dobar provod i povremeno “live” ukljucivanje sa koncerta preko telefona uz dobar rezultat na terenu je stvorilo odlicnu atmosferu.
Povratak u hotel i jos jedan uspjesan dan je iza nas, sutra nas ocekuju jos veca iskusenja.

Nedjelja 27. Maj

Jutros ne moramo da zurimo, igramo cetvrtfinale u 12 sati tako da imamo vremena da se ispricamo za doruckom i cujemo utiske sa koncerta, koji je kazu bio nezaboravan.
Ovaj put dolazimo na stadion svi zajedno i igraci i navijaci, ukupno nekih 40-tak dusa u zutim dresovima i majicama, nismo mogli proci nezapazeno..
Moram reci sa smo stekli veliki broj navijaca koji su nas gledali, nekako nam se cinilo da je na nasim utakmicama bilo najvise gledalaca.

Na kraju smo cetvrti, ostajemo na ceremoniji dodjele pehara i odlazimo kuci za dva trofeja a utisak je da smo trebali dobiti jos dva i da smo po igrackim kvalitetima trebali igrati u finalu najjaceg bosanskog turnira u Americi.
Najbolji strijeac turnira je Vedad Hadzajlic, trofej za Fair Play je pripao ekipi FK “BOSNAE” ali se nismo slozili sa odlukom zirija da titulu MVP igraca ponese jedan stariji igrac Ljiljana, ubjedljivo najbolji i najborbeniji igrac na turniru je bio nas Emir Sijercic. Nas golman Islam je bio u najuzem izboru za najboljeg golmana, izgleda da je presudilo to sto je zaradio iskljucenje u utakmici za trece mjesto nakon katasrofalne greske sudije koja je direktno utical na rezultat.

Nakon zavrsetka turnira odlazimo u restoran Taste of Bosnia gdje se pripremamo za dugo putovanje kuci.
Pred nama je opet 15 sati, ovaj put nocne voznje, dogovaramo se da pravimo cesce pauze i krecemo na put nakon kratke stanke u Starbucks.
Zoru smo docekali na rest area na ulazu u Texas, skoro smo pred kucom a imamo jos dva i pol sata voznje.

Sve u svemu, putovanje za cistu peticu, uzivali smo u lijepom drustvu i dobrom nogometu, vrlo uspjesno predstavili nasu malu zajednicu iz Houstona, dobili pozivnicu za ucestvujemo na turniru iduce godine koju smo sa zadovoljstvom prihvatili.