Blogger i forum raje iz Houstona!

Tuesday, May 30, 2006

Interesantan Clanak

Sutra je 14.april 2066. Svjetski praznik, Dan ISTINE. Sutra ce se pola Svijeta, kao i svake godine od 2016, sakupiti na platou ispred Piramide Sunca, kako bi prisustvovali podizanju spomenika, od prosle godine rahmetli Semiru Osmanagicu, Akademiku, koji svojom vizijom preporodi Bosnu, a Evropu ucini humanijom i jedinstvenijom.
Sjedim evo na terasi, podno Piramide Mjeseca, gledam Piramidu sunca i obnovljeni grad Visoki, cekam da dodju Akademik Amer Smailbegovic, pa ona Nadja, geolog i akademik, pa akademik Ali, onaj Egipcanin, ama dosta titula, pa Samra, pa Gerrusi, pa Nadir, pa Enver Hasic, pa Hido, ama ne mogu svih imena da se sjetim, godine sta ces, praunuka Azra bi rekla dedi je 300, ma nije, tek su mi 90 i neka.

Pamtim svega, i rata i bijede i gladi, ali i mira, blagostanja i izobilja, kao sto je to sada, naprimjer, sada kada mi je skoro svejedno, a nekada nije bilo, ali godine cine svoje.

Dok bijah mlad, zivot je nudio svasta, a najvise stranputica, jer su one uvijek ljepse upakovane, ali ne pravdam se zbog toga. Stranputice me naucise da prepoznam puteve, pa sada u godinama kada cekam poziv sa neba, kao sto se nekada cekao poziv za vojsku, mogu reci da sam u srednjim i poznim godinama bio i na pravom putu i u pravom mjestu.

Ama, nije ovo tema, tema je o necemu sto je staro koliko i ljudsko kajanje, ali eto star covjek se zanese pa skrene malo, pa cu i ja, a onaj ko ovo bude citao, neka mi oprosti.

Poziv za vojsku! Mladima u Bosni to danas cudno zvuci. Nema vojske u Bosni. Svi su ratovi privedeni kraju, nema vise ni entiteta i svi su Bosanci samo Bosanci i prije svega Evropejci i to de lux. Granate i nacionaliteti samo odjekuju u glavama nas starih, ali i nama samo kao opomena i ruzne uspomene.

Bosnom se vise ne pritezu cizme, osim kada se ide u arheoloska istrazivanja, a posebno ono dole oko Gabele, sto se sada ponovo Troja zove, gdje su prekjuce konacno oni Meksicki arheolozi iz Fondacije “Salinas Prajs”, otkrili onaj glavni tunel, kojim se Trjojanci izvukose iz zapaljenog grada i naselise diljem Bosne, pa je nakon 7 teskih zima napustise, opet tunelima, a nama ovdje ostavise samo groblja i legende.

Ali da se vratim temi. Vremenska odrednica moje, i generacija prije, u ovoj zemlji je bila “prije rata”,”za rata” i “poslije rata”. Moja unucad sada imaju odrednicu prije i poslije otkrivanja piramida. Kada im pricam koliko je rahmetli Akademik Semir Osmanagic problema imao sa tadasnjim prof-ima i dr-ima, smiju se i vele: “dedo, stvarno je vasa generacija bila blentava”, ja im ne dam za pravo, iako znam da je to teska istina.

Kada ono, na danasnji dan prije 60 godina, Semir otpoce radove na Gradu uz Visoko, bijah uz njega, nekako nagonski, bas kao sto sam nagonski, kao golobrad momak pusku dohvatio ono za rata.
Nije bilo lako, a posebno Semiru, ponekad je i meni bilo teze nego za rata.

I onda dodje “poslije piramida”. Moja unucad, a posebno onaj Ramiz, najmladji, sto malo malo skokne do vjerenice u Kuala Lumpur pojma nema sta je viza, Bosna je vec 55 godina clanica EU i u najvecem gradu u Bosni, u Visokom, podno Piramide Sunca je sjediste Evropske Akademije Nauka.

Ja sam prije piramida brojao svaku marku, a moji unuci, poslije piramida, elektromobile ispred kuce i najveca im je dilema kuda i kako za odmor, jer su citav svijet obisli.

Najstariji, Tvrtko, inace ozenjen Kineskinjom, nikako nije mogao da shvati da mu mu je amidjic Ahmed, rodjen u Americi, gdje mu je babo otisao, prije piramida, trbuhom za kruhom, pa se onda, poslije piramida, kada je ono Amerika, prije pedesetak godina zapala u krizu (i jos se nije konsolidovala) vratio i u Neumu, sada najvecoj luci na Jadranu, osnovao prvu bosansku marinu. Prije par dana se vracao iz Neuma, nakon krstarenja po Mediteranu, sto moze rezultirati jos jednim praunukom, morao je, kod Troje, zbog nekih istraznih radova, skrenuti sa autoputa 5-c, na onaj nas put od prije piramida sve do Mostara, pa mi veli: “dedo, stvarno mi ne ide u glavu kako ste vi isli na more”. U ovakvim prilikama obicno im odgovorim sa samo: “to je bilo prije piramida”.

Jaaah! Amer ce kamilicu, ona, jos uvijek zgodna Samra, takodjer, Nadja…Azra, idi mami i reci da pripremi pice, ona zna sta gosti trebaju.
Danas, kada Bosnu od Visokog i Doline piramida, Troje, Medjugorja i Gospe, preko planina, rijeka, jezera i mora, posjeti oko million i pol gostiju mjesecno, kada je kg. bosanskih jabuka 20, a engleskih 2 EUR-a, prosto zato sto su jabuke, a ne hibridi, o vodi i ostalim artiklima sa oznakom “zdrava hrana” Made in Bosnia, sa skoro pola miliona sertificiranih farmi zdrave hrane, da ne govorim, mnogi i ne znaju, kako je prije 60 godina, kada sam bio 34-godisnji demobilizirani vojnik i nezaposleni tehnicar, vizija i vjera jednog covjeka pokrenula prvo Visoko i Sarajevo, pa onda i citav svijet, kako se u potrazi za piramidom, pocela graditi i piramida odnosa medju ljudima.
U druzenjima, tokom prvih godina iskopavanja, Bosanci iz tada rasparcane Bosne i Hercegovine, podjose raspoznavati LJUDE, one od vjere i vizije, organizatore, odvazne i postene. Malo po malo, promijeni se odnos pozicioniranih, papirima (diplomama), a ne djelima verifikovanih, godinama u foteljama uljuljkanih “eksperata”, u korist onih radnih, inventivnih i postenih, razumom obdarenih nesebicnjaka.
Nepotrebno je napominjati da su to bili uglavnom moji vrsnjaci, bogme i mladji. Pokrenulo se sve i fabrike i saobracajnice i poljoprivreda, bogme i politika a posebno nauka.
Danas u Bosni postoje dvije partije, ja ne znam ni kako se zovu, ne treba ni da znam, to je za mladje, jer je moja generacija, kada je cetvrte godine po otkrivanju piramida dosla na vlast, povecala penzije sa 150 na 550 EUR-a, a ja sada uzivam u penziji od 1500, sto mi je obezbijedila generacija moje djece.
Moglo bi se o periodu prije, a posebno poslije piramida pisati danima, ali evo stizu prvoborci, masala ima ih jos podosta, ali i fali podosta, sta ces, no nocas ce ponovo biti sa nama i Semir, i otac mu, i Goran i onaj Enver, geodeta, i jos puno puno njih, kojima sam ja imena pozaboravio, ali su zato svi zapisani u onim pravim knjigama koje narod cuva u srcu.


preneseno sa Visoko.co.ba

5 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Cista glupost!

10:09 AM

 
Anonymous Anonymous said...

Ovo je toliko retardirano da mi je doslo zao pisca.

10:23 AM

 
Anonymous Anonymous said...

ali clanak ima dobru poentu, ako niste shvatili ovo je nesto poput "eh kad bi bilo"

11:09 AM

 
Anonymous Anonymous said...

Cuj ako niste shvatili?? Pa nismo svi Visocaci

11:12 AM

 
Anonymous Anonymous said...

nisi SHVATIO

11:32 AM

 

Post a Comment

<< Home